Ivana Ćavar

Smirena ljepota duhovnosti Božića

20. 12. – 20. 1. 2023.

U Evanđelju opisani prizori i stanja umjetničkom interpretacijom približeni su nam izričajima slikara i kipara koji djelima dojmljivih likovnih i meditativnih vrijednosti obogaćuju i vjernike i druge gledatelje. Veliki broj motiva krščanske ikonografije, i pojedinačnih scena, i motivskih cjelina inspirira umjetnike koji različitim stilskim riješenjima talentom te pamćenjem i postavljanjem pitanja oblikuju djela sakralne tematike. Jednu od cjelina svojom slikarskom poetikom osmislila je Ivana Ćavar povezujući niz prizora od Navještenja do Bijega u Egipat. Bogat je to scenarij prepun poruka, ispunjen povijesnom i vjerskom zbiljom, ispunjen emocijama. Druga je cjelina vezana uz Pasiju, gdje je u prvom planu Kristov križni put. Spominjem obje ove cjeline jer je Ivana Ćavar značajan dio svog sakralnog opusa posvetila Kristovom golgotskom martiriju, produbljući ga i slavom Isusovog Uskrsnuća. Dva ikonografska pola, čvrsto integrirana kroz Kristovo poslanje spasiteljskog čina, karakterizira stilsko jedinstvo čak i u dodirima različite ugođajnosti. Odriče se Ivana u svom slikarskom načinu realističke preciznosti, ali i pretjerane stilizacije, izbjegavši tako drastičnost figurativnog s jedne strane, i idealizaciju formi s druge. Razlog je u teološkom doživljaju i razumjevanju sadržaja. Nebo se povezalo sa zemljom, Bog na njoj podučava i korača. Biblijske motive ne prikazuje Ivana tek kao nešto što je bilo, kao umjetničku reminiscencu, već kao stanja i zbivanja koja su na poseban način uprisutnjena i danas.
Ivana doživljava na isti način svjetlo vatre u betlehemskoj štalici i neopisivost svjetla jeruzalemskog uskrsnog jutra, ista nadmoćnost svjetla je u svim situacijama Isusovog života, pa i postajama križnoga puta, vidljivo u nemjerljivom predanju žrtve za svakog čovjeka. Znaka i znakovitosti na putu sveprostorne aureole. Ivanina umjetnost upućena je transcedentalnom, ispunjena vjerom i ljepotom tvarnog i imaginarnog. Pojma ljepote tumačene i odjekom misli “Ljepota je vječna sadašnjost”. Ne kao umilna otmjenost već kao darovana dragocjenost prožeta smislom. U preplitanju prošlog, sadašnjeg i nadnaravnog budućeg. U slikarstvu produbljivanja estetske kategorije putem posvojenja zapisa evanđelista, aktualnih u svakodnevnoj otvorenosti božjem djelovanju u svijetu.
Slike na ovoj izložbi, sa svetom betlehemskom noći kao orijentirom, i Marijom kao svetom konstantom svih prikaza, prevladavajuće su liričnosti, s naviranjem i sadnjom svjetla, sa suptilnošću odnosa između likova i prostora, i odmjerenim gradacijama kromatskih vrijednosti. U Ivaninim kompozicijama skladne ritmičnosti, s prizvukom odmjerene geometričnosti, vidljive u većim plohama osnovnog rastera slike, a i razigranim (po ključu likovne logike) brojnim partikulama mekih obrisa. S podsjećanjem na tehniku vitraja kojima je Ivana oplemenila zavidan broj sakralnih prostora. Mala je to formalna analiza ostvarenja, potka za postavljenu likovnu strukturu, nositelja atmosfere ozarenosti i smiraja. Osvojena dubina prostora ispunjena je blago naznačenom predmetnošću interijera, arhitekture, šireg ambijenta, nenametljive je gradivnosti i utišane palete. Akcenti boje pretežno su vezani za figure, odnosno draperije, dajući im karakter simbolične putenosti. Ivana uvijek teži svečanosti slike, svom utočištu s blagdanskom posvećenosti, pa i mističnosti, sa stvorenim nizom poticanja na molitvu u sadržajnosti čitanja. Dakako da nijansama Ivana izlazi iz sheme statičnog likovnog koncepta pa i mjenama unutrašnjeg naboja, te se osjećaju rasponi u divotama raspoloženja. Tako u sceni Blagovijesti Marija u poniznosti i uzbuđenju prihvaća ulogu Bogorodice koju je Bog namjenio, prijateljski se pozdravlja i druži s rođakinjom Elizabetom, trudna, zajedno s Josipom na ulicama Betlehema traži krov nad glavom, brižna je majka pri Isusovom rođenju, a dolasci pastira uz pjesmu anđela, darovi kraljeva ispunjavaju je radošću. A na neizvjesnom putu u Egipat prepušta se Josipovom vodstvu.
U tvorbi slika ovog motivskog kruga postoji opasnost zadržavanja na atraktivnosti samog literarnog opisa. Ivana poštuje značenje, dubokih u jednostavnosti riječi novozavjetnih tekstova, unoseći ih kao okvir i širenje u svoje slike, uzdignuća duhovnosti, u prožimanju ideja umjetnosti i vjerskih istina. .
Ivana Ćavar u svom slikarstvu sakralne tematike plijeni rijetkom autentičnošću izraza. Poštuje baštinjeno, dugu tradiciju prikaza sakralnih motiva (čini mi se da joj je duh i slikarska čistoća renesansnog genija fra. Angelica posebno draga) ali sklada i pročišćuje djela vlastitog stava. Započetog još u dječjoj dobi, u iskrenosti pučke pobožnosti, kada je u vremenu Došašća i Božića promatrala, razgovorala, molila uz jaslice, u svom domu i crkvi franjevačkog samostana u rodnom Širokom Brijegu. I pojavila se ona iskra postupno njegovane dojmljive umjetnosti koja je danas krasi.
Stanko Špoljarić

O umjetnici:
Ivana Ćavar rođena je 22. prosinca 1973. godine na Širokom Brijegu. Osnovnu i srednju školu završila je u rodnom gradu. Na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu diplomirala je slikarstvo 1999. u klasi prof. Vasilija Josipa Jordana. Studijski je boravila u Parizu 1999., na Ecole Nationale Superieure d’Arts, Lorient 2001. godine i u rezidenciji Cité Internationale des Arts, Paris 2016. godine. Godine 2005. završila je poslijediplomski studij slikarstva Ars sacra na Akademiji likovnih umjetnosti na Širokom Brijegu kod pročelnika studija prof. Vasilija Josipa Jordana čime je stekla zvanje magistrice Ars sacra. Od 1999. do 2002. godine radila je kao mlađa asistentica na širokobriješkoj Akademiji, a od 2002. do 2008. kao asistentica. Godine 2008. postaje docenticom i u tom zvanju ostaje do 2014. kada postaje izvanrednom profesoricom. Danas kao redovita profesorica radi na kolegijima Mali akt II, Plastična anatomija I i II, Uvod u diplomski rad – slikarstvo I, II i III , Diplomski rad. Na doktorskom studiju Ars sacra vodi kolegij Uređenje sakralnog prostora. Izlagala je na četrdesetak samostalnih i preko stotinu skupnih izložaba u zemlji i inozemstvu. Izvela je nekoliko javnih radova sakralne tematike u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. Godine 1999. dobila je pohvalnicu zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti za uspješan rad tijekom akademske 1998./99. Nagradu „Collegium Artisticum“ za crtež dobila je 2006., 2009. i 2011. godine. Na sedmom Bijenalu umjetnosti minijature Bosne i Hercegovine 2013. dobila je nagradu za grafiku. Članica je ULUBiH-a od 2005. Na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Mostaru akademske 2016./17. godine obranila je doktorsku disertaciju iz područja umjetnosti, polja likovnih umjetnosti, grane slikarstva, s temom Intimizam u slikama Kristova uskrsnuća pod mentorstvom prof. Vasilija Josipa Jordana.