CRKVA NA ŠIROKOM BRIJEGU
Stara crkva iz 1847.
O turskom dopuštenju za gradnju crkve i samostana na Širokom Brijegu postoji legenda u narodu. Turci, naime, nisu dopuštali izgradnju novih sakralnih objekata, već samo obnovu starih i srušenih. Kako na Širokom Brijegu prije nije bila nikakve crkve ni samostana, fratri su krišom s pukom iz Šarića Dubrave (nadomak Kočerinu) sa srušene turske kule na Široki Brijeg donijeli isklesano kamenje te ga prema već napravljenom nacrtu ukopali u zemlju. Turska je komisija „pronašla“ temelje srušene crkve i samostana te na osnovu toga sultan Abdul Medžid 10. siječnja 1846. izdaje ferman za gradnju crkvi i samostanu na Širokom Brijegu. Istinitost ove legende potvrđuje sam ferman: „… da bi spomenutu crkvu, po prvobitnom njezinu obliku skupa su dva krila soba za stanovanje redovnika, koli po dnu toli po vrhu, a takodjer i providjenu kuhinu, obnoviti mogli; te budući polag dane naredbe po velikom veziru, spomenuta crkva od sudca zakonitim načinom pregledana i pronašasto po vještacima u zanatu, da je bila, sa drugim svojim potrebnim zgradama, istoj crkvi priključenim, duga šeset i dva (62), široka dvadeset i pet, visoka osam i pol (lakata) i tako učinjeni nacrt mojoj visokoj porti s preporukom priposlan.“
Temeljni kamen crkvi i samostanu položen je 23. srpnja 1846. Posvećena je Blaženoj Djevici Mariji na nebo Uznesenoj. Crkva je već tada bila mala za potrebe puka koji nigdje u tom dijelu Hercegovine već skoro četiri stoljeća nije imao nikakve crkve. No, njene dimenzije nisu smjeli „ni za nokat“ promijeniti, inače bi došla zabrana gradnje i Turci bi sve sagrađeno srušili. Milodare za gradnju crkve i samostana fratri su skupljali diljem svijeta, najviše u Italiji. Za prošnju su zadužili fra Filipa Ćorića. Graditelj je crkve i samostana fra Filip Ančić iz Mostara, zvani Dunđer (majstor!). Crkva je vjerojatno sagrađena do 1848. godine, zvona nabavljena 1863. godine i bila na drvetu, a 1871. sagrađen je uz crkvu i kameni zvonik. Ljeti se sv. misa držala pred crkvom. Narod je po više od sat vremena klečao na goloj zemlji, te se stalno razmišljalo o gradnji nove i veće crkve.
Izgradnja nove crkve na Širokom Brijegu
Nova je crkva sagrađena na istom mjestu gdje i ona stara iz 1846. Da bi pripravili mjesto za gradnju srušili su staru crkvu i njezin zvonik. Temelji novu zdanju, koje je osmislio ing. Maksimilijan David, postavljeni su 20. lipnja 1905. Bez izvanjske novčane pomoći, u stanju opće oskudice, gradnja je trajala dugi niz godina. Za gradnju je službeno bio zadužen širokobriješki gvardijan fra Stanko Kraljević, ali je stvarni graditelj bio fra Didak Buntić. Prvi su graditelji došli iz Italije, a zatim su gradnju preuzeli domaći majstori. Siromaštvu usprkos polako je izrastala trobrodna sakralna građevina s velikom apsidom i tek naglašenim bočnim nišama te velebnim portalom između dvaju zvonika koji stoje na pročelju bočnih lađa. Bočne su lađe presvođene kamenom, a glavnoj lađi presvod je 1930. betoniran. Crkva je izidana dolomitom iz obližnjeg kamenoloma.
Širokobriješka je crkva preživjela strahote obaju svjetskih ratova. Na stotine razornih granata (297!) iz Drugoga svjetskog rata oskvrnule su ljepotu širokobriješkog zdanja. Šezdesetih se godina prošloga stoljeća pristupilo temeljitoj obnovi koja traje i danas.
