30. OBLJETNICA POSTOJANJA I RADA FRANJEVAČKE GALERIJE / FRANJEVAČKOG MUZEJA I GALERIJE ŠIROKI BRIJEG

Opće je poznato da je ustrajnost djelotvornija od snage. Tiha voda brege dere, veli poslovica. Polako, ali sigurno, voda izjeda stijene koje se nisu mogle razbiti maljem.

Tako su nakon svih desetljeća i stoljeća gladi, zgarišta i pepela franjevci na Širokom Brijegu uspjeli su iz nagorjelih i polomljenih korijenja dati život, vjeru i samopouzdanje hercegovačkom življu. Iz te fratarske snage iznjedrila je Franjevačka galerija koja, na neki način, vraća samostanu negdašnju ulogu promotora kulture. „Ukratko, Franjevačka je galerija nastala iz povijesnih, pastoralnih, nacionalnih, praktičnih i umjetničkih pobuda i razloga.“[1]  

25. srpnja 1990. službeno je otvorena Franjevačka galerija na Širokom Brijegu pod geslom: „Umjetnost umjetnicima i prijateljima umjetnosti.“[2]Njezina likovno-umjetnička izlagačka djelatnost započela je stalnim postavom umjetničkih djela hrvatske modernei suvremene umjetnosti. Stalni postav otvorio je njezin prvi i donedavno jedini ravnatelj fra Jozo Pejić, a blagoslovio kardinal Franjo Kuharić. Iz fundusa, koji je tada sadržavao oko 1000 umjetnina, izbor je napravio trojac: Igor Zidić, Svetlana Rakić i fra Vendelin Karačić, a postav avangardnih djela Fra-yu-kulta uradili su sami autori. Ukupno je svjetlo dana ugledalo nešto više od 280 umjetnina.

Čitavo umjetničko bogatstvo prezentirano za umjetnike i ljubitelje umjetnosti, zbog Domovinskog rata, u listopadu 1990. je skinuto, razmješteno i pohranjeno. Međutim, unatoč ratu, Galerija je nastavila s djelovanjem, te je 17. prosinca 1992. otvorena prva izložba Stvaramo, dakle jesmo. Nakon nje uslijedio je čitav niz izložbi, a prvo gostovanje u inozemstvu ostvareno je prije rata izložbom avangardnih umjetnika u Edinburghu u Škotskoj. Vrijedno je izdvojiti sljedeće izložbe: Deset hrvatskih umjetnika, izložba koja je obuhvatila djela Otona Glihe, Ljube Ivančića, Vasilija Josipa Jordana, Željka Lapuha, Nikole Reisera, Vilima Svečnjaka, Josipa Vanište, Mladena Veže, Ive Vojvodića i Zlatana Vrkljana; Opera Sacra, izložba skica, crteža Ede Murtića koji su prethodili mozaiku za mostarsku crkvu sv. Petra i Pavla; Za ranjeni Mostar –  1992. – 1997., Izložba 85. hrvatskih umjetnika (Marijan Jevšovar, Zlatko Keser, Željko Kipke, Ivan Kožarić, Šime Perić, Rudolf Sabljić, Ivica Šiško, Miroslav Šutej…); Slavko Kopač, izložba slika i skulptura; Vlaho Bukovac, retrospektivna izložba; Emanuel Vidović, izložba djela iz fundusa Galerije umjetnina Split; Menci Clement Crnčić, izložba grafika; Slike stvarnosti – Puzzle života, izložba mostarskog umjetnika Marija Šunjića; Vetera et sacra, izložba sakralnih likovnih djela starih majstora iz franjevačkih samostana u Hercegovini; Essence of Life – Essence of Art (Bit života – bit umjetnosti), velika izložba djela umjetnika Istočne i Srednje Europe; Umjetnik – Crta – Posvećenje, izložba crteža Gabrijela Jurkića; Izbor umjetnina iz likovne zbirke Gradskog muzeja Vinkovci, predstavljeno je 25. umjetničkih djela; Putujuće Boje – stalna u pokretu, izložba remek djela iz fundusa Umjetničke galerije Bosne i Hercegovine; Prostor i oblik, izložba radova istoimene grupe koja je obuhvatila djela Tomislava Dugonjića, Ljubomira Perčinlića, Enesa Mundžića, Edina Numankadića… Osim izložbi, u Galeriji se održavaju koncerti, predstavljaju se knjige i časopisi.

Širokobriješki franjevci su svjesni da je kultura ogledalo jednoga grada, kraja, naroda, stoga kulturološko uzdizanje nije stalo samo na Franjevačkoj galeriji. 28. siječnja 1994. u Galeriji je održana  Osnivačka skupština Društva hrvatskih likovnih stvaratelja HR Herceg Bosne, sadašnjeg Društva hrvatskih likovnih umjetnika u Federaciji BiH. U njoj se rodila i zamisao o potrebi osnivanja Akademije likovnih umjetnosti na Širokom Brijegu. Upravno vijeće Sveučilišta u Mostaru 11. siječnja 1996. donijelo je odluku o osnutku Akademije likovnih umjetnosti. Zajedno s Akademijom likovnih umjetnosti Franjevačka galerija 2006. pokrenula je časopis Akademija, koji je nažalost, nakon svega sedam bojeva, prestao izlaziti odustajanjem suizdavača. Od 2000. pa sve do 2012. diplomski ispiti i promocije su se održavali u galerijskom izložbenom prostoru, kao i magistarski od 2005. do 2011.

Od prvoga stalnog postava fundus Franjevačke galerije rapidno je rastao. 4500 tisuća umjetničkih djela jednostavno je iziskivalo potrebu za njegovim ponovnim uspostavljanjem. Za 20. obljetnicu ravnatelj Franjevačke galerije fra Jozo Pejić želio ga je ponovno urediti u prizemnom izložbenom prostoru, ali u nedostatku novca pripreme su odgođene. Dvije godine poslije, raznim donacijama stvoreni su materijalni uvjeti, pa se s ozbiljnim pripremama započelo odmah kako bi stalni postav mogao biti otvoren za 25. obljetnicu postojanja Galerije. U cijelosti je obnovljen izložbeni prostor, a zbog važnosti događaja, u travnju 2015. upriličena je izložba Viribus unitis u mostarskoj galeriji Aluminij kao svojevrsna najava. Za tu je izložbu iz fundusa probrano 95 djela, od kojih su neka premijerno prikazana. Novi likovni stalni postav Franjevačke galerije otvoren je 6. listopada 2015. Postav je radio povjesničar umjetnosti Igor Zidić s koautorima fra Vendelinom Karačićem i mr. Josipom Mijićem. Novi je postav podijeljen u tri cjeline. Glavna cjelina od 184 umjetnička djela moderne i suvremene umjetnosti. Postav umjetnina urađen je po kronološkom slijedu. Drugom cjelinom predstavljena je hrvatska naiva. Završnom, trećom cjelinom predstavljeni su profesori Akademije likovnih umjetnosti Široki Brijeg. Novim postavom s 229 umjetnina predstavljena su 202 autora.

Mnoge umjetnine iz bogatoga fundusa Galerije koje su zavrijedile da budu uvrštene u stalni postav jednostavno zbog ograničenog prostornog kapaciteta nisu mogla biti uključena. Imajući u vidu da umjetničko djelo ostavljeno i zaboravljeno u nekom depou faktički kao da ne postoji, rodila se želja za organiziranjem izložbi koncipiranih od umjetnina iz fundusa Galerije s naglaskom na sakralno. Prva takvoga tipa posije uspostave stalnoga likovnoga postava bila je gostujuća izložba Laudato si (Hvaljen budi) u čapljinskoj galeriji Tau u rujnu 2015. Izabrano je 30 sakralnih djela iz fundusa Galerije. Zatim su uslijedile sljedeće izložbe: Sveci, izložba 26 sakralnih djela u Franjevačkoj galeriji u prosincu 2015.; Fra Mirko Ćosić, izložba 36 slika i crteža u čapljinskoj galeriji Tau u siječnju 2016., a u ožujku, u istoj galeriji, Križni put Mate Sabljića, izložba 17. skulptura koje su posthumno darovane Galeriji; iste godine u lipnju, Galerija je gostovala s 87 radova iz fundusa u Staroj gradskoj vijećnici u Splitu, i u srpnju u Galeriji likovnih umjetnosti „Slavko Kopač“ u Vinkovcima; u Galeriji, iste godine u rujnu, Radost zahvalnosti – Hommage fra Jozi Pejiću, izložba 41 rada, s ispisanim posvetama, koje je pokojni fra Jozo dobivao za svoj imendan i koji su poslije njegove smrti postali dio fundusa Galerije; za Božić 2016. organizirana je izložba Božićna radost na kojoj su izložena 34 djela, isto iz fundusa Galerije; Mali formati za velike mogućnost, izložba 89 radova malog formata iz fundusa Galerije upriličene za Noć muzeja u siječnju 2018.; u 2019. godini, Fra Blago Karačić – Hercegovački Eden, izložba 130 radova te izložba Crtačev dnevnik Ivana Branka Imrovića, na kojoj je izloženo 95. doniranih radova Galeriji.

Preko ovakvih izložbi Franjevačka galerija na Širokom Brijegu želi ukazati na vrijednost, značaj i bogatstvo fundusa Franjevačke galerije.  

Galerija slavi 30. rođendan i nadam se da će ustrajnost širokobrijeških franjevaca i dalje biti neposustajuća i da će Franjevačka galerija na Širokom Brijegu i dalje snažno odupirati nevremenu i aktivno djelovati te, kao svjetionik na moru, usmjeravati i kulturološki uzdizati Širokobriježane i šire okružje.

Nakraju bih još spomenuo da je Franjevačka galerija djelovala do 2018. – kad je registrirana kao samostalna ustanova pod imenom Franjevački muzej i galerija Široki Brijeg – kao nasljednica uništenoga muzeja koji  je djelovao u sastavu Franjevačke gimnazije. Otada, prema Statutu, aktualni gvardijan je i ravnatelj Muzeja.

Franjevačkom muzeju i galeriji Široki Brijeg želim još puno rođendana i daljnje kvalitetno djelovanje.

Josip Mijić

[1] Vendelin Karačić, „Nastanak i djelovanje Franjevačke galerije“, Osvit, Mostar, god. I. (1995.), br. 1.., str. 176. – 178.

[2] Vendelin Karačić, „Srebreni jubilej Franjevačke galerije Široki Brijeg: 25. srpnja 1990. – 25. srpnja 2015.”, Stalni likovni postav Franjevačke galerije, katalog, Široki Brijeg, 2016., str. 2.



TRAG DUŠE / SPOMEN-SUSRET FRA JOZI PEJIĆU U ČAST

Portret je tema u kojoj se ostvaruje najdublja komunikacija umjetnika i umjetničkog djela, odnosno umjetnika i portretirane osobe. Tijekom portretiranja autor analizira, propituje i iščitava karakter portretirane osobe, ulazeći u njezine duhovne i emocionalne svjetove, suprotstavljajući joj s druge strane svoj emocionalni svemir. Pred nama je paleta različitih portreta fra Joze Pejića provučena kroz vizure umjetnika različitih profila i usmjerenja. Umjetnici se kreću od klasičnog pristupa portretu, u maniri klasicizma, romantizma, realizma, ekspresionizma, poentilizma, hiperrealizma pa sve do apstrakcije. Bez obzira na različitost opservacije u svakom djelu je prisutna zajednička poveznica koja objedinjuje nastojanja u analizi fra Jozinoga lika. Koristeći različite tehnike, tehnologije, rukopise, ostvarena je bogata slojevitost fra Jozinih emocionalnih stanja i dubok prodor u skrivene kutke duše. Na površinu izlazi njegova dinamična, kompleksna, ljudska energija, na trenutke melankolija, a nasuprot svemu ipak stoji mirni romantičarski, meditativni lik, pun spokoja i samopouzdanja. U svim radovima prisutna je franjevačka plemenitost, blagost i uzvišenost. A osmjehom i rukom podignutom u gesti pozdrava, fra Jozo utjelovljuje otvorenost i vječni entuzijazam, ostavljajući nam u nasljeđe djela koja je izgradio tijekom života. Fra Jozini portreti radovi su akademskih slikara, grafičara i kipara školovanih na Akademiji likovnih umjetnosti na Širokom Brijegu. Čitava kustoska koncepcija pokazuje plodove rada koji su posijani prije 30 godina objedinjujući Franjevačku galeriju, Akademiju likovnih umjetnosti, njezine bivše i sadašnje studente. Stoga, ova izložba najbolji je način za obilježavanje tridesete obljetnice rada i osnutka Franjevačke galerije i odavanje počasti njezinom osnivaču.

Tomislav Ćavar