RENATA PAPIŠTA

SEDAM MORA

Za samostalnu izložbu u Franjevačkom muzeju i galeriji Široki Brijeg umjetnica Renata Papišta je odabrala djela iz različitih serija i različitih medija: Crteže noćnih mora, grafičke otiske Crvenih mora, crtež-objekt Knjiga noćnih mora, digitalne fotografije i digitalne grafike Vrijeme duge plovidbe. Iako ih treba promatrati kao pojedinačna umjetnička djela, zajedno oni predstavljaju koncept autoričinog pripovijedanja o svome intimnom doživljaju mora. Naslov izložbe Sedam mora se referira na drevni izraz ‘sva mora svijeta’, podsjećajući nas na čovjekovo dugo i teško putovanje kroz život. Tragovi mora na crtežima i grafičkim otiscima sliče zapisu svedenog na simbol stalne promjene. Crteži Crvenih mora prikazuju uzorke valovitih linija različitih debljina; dijagonalne linije se presijecaju kako bi stvorile dojam valova. Sličan efekat je postignut i s apstraktnim formama mora na digitalnim grafikama iz mape Vrijeme duge plovidbe, na kojima se opažaju ekspresionistički potezi tradicionalne grafičke tehnike linogravure, a detalji morskog krajolika na fotografijama podsjećaju na preciznost ruke grafičkog majstora, ostavljajući tako promatrača s osjećajem poetične senzibilnosti. I dok istražuje estetiku ovih digitalnih prikaza, kako fotografskih tako i grafičkih, dolazi do razumijevanja same prirode digitalno proizvedene slike. Na ovaj način, Papišta koristi grafiku nadilazeći zanatlijsku primjenu medija. Ona nastoji inkorporirati druge oblike vizualne umjetnosti u svoj rad, osobito instalaciju, a to postiže postavljajući na zid objekte poput knjige sačinjene od crteža u radu Knjige noćnih mora ili presavijene crteže Noćnih mora, oponašajući formu valova. U širem smislu suvremene umjetničke prakse, ona gradi prostorni vizualni narativ s više perspektiva. 

Renata Papišta pripada novoj generaciji bosanskohercegovačkih grafičara u području eksperimentalne grafike, koju primarno zanimaju kreativne mogućnosti tradicionalnog grafičkog medija unutar grafičkih tehnologija. Osim grafike i crteža, izražava se i u mediju fotografije. U svome radu se fokusira na pitanja poput protoka vremena, metamorfoze, remake-a, transformacije motiva i forme u umjetničkom djelu. Autorica istražuje tragove koji ostaju nakon postojanja određenih formi, te tragove oblikovanja koji su skoro uništeni procesom mijenjanja početnog motiva. Inspiraciju za umjetnički izraz nalazi u kretanjima u prirodi, osobito u protoku vode, tačnije mora. More je vrlo značajno za nju: ono predstavlja njezinu blisku vezu sa jugom, ali i živi organizam koji autorica uspoređuje sa vlastitom umjetnošću, za koju kaže da egzistira kao živo tkivo. Papišta u motivima mora i njegovih tragova vidi ponavljajući, ali iznova novi ciklus postojanja motiva – početak, preobrazbu i kraj, koji se smatra rođenjem nove forme.

Silvija Dervišefendić